Kako spriječiti najezdu vatrenjače i ostalih invazivnih tropskih vrsta u južnom Jadranu?

Kao i svakog lipnja, tako i ove godine odrađujemo svoj teren na otoku Mljetu, a iduće godine obilježit ćemo punih deset godina. Od samog otvaranja Aquariuma Pula još 2000. godine, svake godine odlazimo na južni Jadran, u Konavle kod Dubrovnika te na južnodalmatinske otoke poput Visa, Korčule, Lastova i Mljeta - u potrazi za zanimljivim i atraktivnim vrstama: murinama, kirnjama, rakovima kao što su jastog i kuka, ali i za manje poznatim ribama kao što su matuličići (𝑨𝒑𝒐𝒈𝒐𝒏 𝒊𝒎𝒃𝒆𝒓𝒃𝒊𝒔), jere (𝑨𝒏𝒕𝒉𝒊𝒂𝒔 𝒂𝒏𝒕𝒉𝒊𝒂𝒔), vladike arbanaške (𝑻𝒉𝒂𝒍𝒂𝒔𝒔𝒐𝒎𝒂 𝒑𝒂𝒗𝒐), a u posljednje vrijeme i papigače (𝑺𝒑𝒂𝒓𝒊𝒔𝒐𝒎𝒂 𝒄𝒓𝒆𝒕𝒆𝒏𝒔𝒆). 

Za sve te vrste moramo osigurati bazene s toplijom morskom vodom od one karakteristične za naš sjeverni Jadran. Zanimljivo je da još uvijek imamo žive murine i jednu kirnju dopremljene u Pulu još davne 2000. godine. Ipak, većina drugih vrsta ne živi tako dugo u kontroliranim uvjetima pa ih s vremenom moramo obnavljati. Neke vrste u akvariju žive dulje nego u prirodi, što ovisi o njihovoj biologiji i potrebama prehrane. Osim različitih vrsta riba i rakova, uočili smo i tri jedinke “bodljikave periske” (𝑷𝒊𝒏𝒏𝒂 𝒓𝒖𝒅𝒊𝒔).

Prošle godine uhvatili smo tropske vrste koje potječu iz Indijskog oceana, četiri jedinke invazivne vatrenjače (𝑷𝒕𝒆𝒓𝒐𝒊𝒔 𝒎𝒊𝒍𝒆𝒔) te dvije ribe mramornice (𝑺𝒊𝒈𝒂𝒏𝒖𝒔 𝒍𝒖𝒓𝒊𝒅𝒖𝒔). Ove godine zasad smo uhvatili dvije veće jedinke mramornice, a primijetili i nešto drugo. Naime, gotovo u svakoj uvali, čak i onima nenaseljenima, prisutne su velike količine plastike: boce, najloni i drugi jednokratni plastični otpad koji lebdi u vodenom stupcu.

U razgovoru s domaćinima, ako pokušamo zamisliti more oko Mljeta nekada, prije intenzivnog ribolova, klimatskih promjena i današnjeg pritiska čovjeka, vidimo sustav u kojem su odnosi među organizmima bili stabilni, a biomasa znatno veća nego danas. Vidimo more u kojem kirnje naseljavaju stijene i polušpilje, patroliraju svojim teritorijem i reagiraju na svaku novu, nepoznatu vrstu. S druge strane, hobotnice istražuju pukotine, zasjedaju i love oportunistički, djelujući kao dodatni regulator koji održava ravnotežu u zajednici. U takvom sustavu invazivnim vrstama otežano je širenje jer stalni pritisak predatora drži njihovu populaciju pod kontrolom. Zato je ključno smanjiti pritisak na kirnje i hobotnice jer, čak i ako ne uklone svaku vatrenjaču, svojim prisustvom ograničavaju njezin rast i širenje.

Stoga je iznimno važno da se svi uključimo u borbu protiv vatrenjača kako ona ne bi postala borba protiv vjetrenjača, što vidimo iz primjera iz drugih dijelova Mediterana. Primjerice, primjeri iz Grčke pokazuju koliko je taj problem ozbiljan, gdje su vatrenjače već postale značajniji dio ulova ribara.

Iako ne postoji jednostavno rješenje, smjer je jasan: bez velikih predatora nema stabilnog morskog ekosustava.