Molimo pričekajte

Izložba Gallerion

Izložba Gallerion

Gallerion je jedinstvena zbirka razvijana u periodu od 40 godina, posvećena Carskoj i kraljevskoj mornarici Austro-Ugarske Monarhije, kao i slavnom razdoblju Pule, glavne ratne luke tog perioda. Poslije znamenitog Bečkog vojnog muzeja, druga je kolekcija u svijetu po veličini, a prva na Jadranu, s preko 30 velikih i 300 manjih modela starih jedrenjaka, krstarica, teških bojnih brodova, podmornica, jahti i hidroaviona.

RAZVOJ CARSKE I KRALJEVSKE (C. I KR.) MORNARICE I NJEZINE GLAVNE RATNE LUKE PULE

Car Franjo Josip I. 1850. godine donosi odluku da Pula postane glavna ratna luka austrijske mornarice, te da se izgradi Pomorski arsenal s brodogradilištem. Dolaskom nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana (1832. – 1867.), brata cara Franje Josipa I., na mjesto zapovjednika austrijske Ratne mornarice od 1854. do 1864. godine, postavljeni su temelji razvoju Austro-Ugarske Monarhije kao vojnopomorske sile. Zahvaljujući nadvojvodi, Mornarica je dobila značajnu potporu carske obitelji i pozornost javnosti.

Moderni razvoj Pule od sredine 19. stoljeća do 1918. neraskidivo je povezan s naglim rastom Carske i kraljevske (C. i kr.) ratne mornarice u tom razdoblju. Svečano otvoren C. i kr. pomorski arsenal 1856. u nazočnosti cara Franje Josipa I. i carice Elizabete zapošljavao je brojne majstore, obrtnike, radnike, tehničko osoblje i inženjere, što je rezultiralo brzim doseljavanjem stanovništva u grad. Pula je postala sjedište velikog garnizona, sastavljenog pretežno od pripadnika mornarice i topništva, koji su bili smješteni u brojnim utvrdama (poput forta Verudela, fort Bourguignon itd.). Neposrednu obranu grada činio je lanac utvrda s 104 teška topa i 157 lakih topova i borbenim kompletom od 79 414 komada streljiva. Godine 1910. u gradu je bilo oko 16.000 vojnih osoba.

IZGRADNJA VELIKIH BOJNIH BRODOVA U BRODOGRADILIŠTIMA U PULI, TRSTU/MONFALCONEU I RIJECI

Maketama bojnih brodova i drugim eksponatima na izložbi prikazan je tehnički razvoj C. i kr. mornarice i izgradnja velikih bojnih brodova u brodogradilištima u Puli, Trstu/Monfalconeu i Rijeci od druge polovice 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata. Posebno mjesto zbirke zauzima 3 m duga maketa bojnog broda "Viribus Unitis" kojeg su dva talijanska pomorska diverzanta potopila u pulskoj luci 1. studenoga 1918., samo dva dana nakon što je odlukom cara Karla I. C. i kr. mornarica prestala postojati.

U tom razdoblju, izgrađena su četiri suvremena ratna broda tipa "dreadnought" istisnine 20.000 tona ("Viribus Unitis", „Szent István“, „Tegetthoff” i “Prinz Eugen”), čime je C. i kr. ratna flota postala osma vojnopomorska sila u svijetu prema jačini flote. Važno je napomenuti da flota nije bila izgrađena radi imperijalističkih ciljeva, već je Ratna mornarica prvenstveno imala zadaću obrane obala Monarhije na Jadranu.


BRODOVI C. I KR. MORNARICE U SLUŽBI ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA

Austrijska ratna flota nije služila samo kao sredstvo vojne moći, već je imala i znanstvenu ulogu. Ekspedicije austrijske ratne mornarice intenzivirale su obuku posade i "pokazivale zastavu" na gotovo svim svjetskim morima, pružajući pritom priliku za stjecanje znanstvenih spoznaja.

Nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, zapovjednik Ratne mornarice, poboljšao je obrazovanje časnika i posada organiziranjem redovitih prekooceanskih putovanja ratnih brodova. Admiral Wilhelm von Tegetthoff 1869. godine donio je odluku da se nakon četverogodišnjeg školovanja na riječkoj Mornaričkoj akademiji za pomorske kadete svake godine redovito organiziraju prekooceanska instrukcijska putovanja.