Poštujemo Vašu privatnost
Prizor tropske ribe mramornice u autohtonoj „šumici“ smeđih algi cistozire, kojeg smo ovaj tjedan zabilježili na Mljetu, nije tek zanimljiv detalj, već jasan znak promjene. On pokazuje koliko se Jadran mijenja, ali i koliko su ova staništa istodobno krhka, ovisna o osjetljivoj ravnoteži između novih vrsta i onoga što je ovdje postojalo stoljećima.
Ne tako davno, cistozire su dominirale kamenitim obalama cijelog Jadrana, u tzv. infralitoralnom pojasu, pojasu stalno uronjenom, dobro osvijetljenom i ispod granice jačeg utjecaja valova. Formirale su guste „podvodne šumice“ koje su, uz livade posidonije, predstavljale središta bioraznolikosti jer služe kao mrijestilišta, hranilišta i rastilišta brojnim ribama i beskralježnjacima.
Danas se u Jadranu uočava jasna povezanost između brojnosti cistozira i ribe kneza (Coris julis), jer obje ovise o očuvanim priobalnim staništima, a situacija je obrnuta u sjevernom i južnom Jadranu. Tako se na mnogim lokalitetima sjevernog Jadrana uslijed povećane količine hranjivih soli (eutrofikacije), smanjenja koncentracije kisika, izraženijih temperaturnih oscilacija, promjena u trofičkoj strukturi hranidbenog lanca, zamućenja mora te intenzivnog antropogenog pritiska (obalna gradnja i nasipavanje, nautički turizam) bilježi degradacija ili potpun nestanak cistozire. Takve promjene dovode do smanjenja složenosti staništa i gubitka trodimenzionalne strukture algalnih zajednica. Paralelno s tim smanjuje se i brojnost kneza, budući da je riječ o vrsti vezanoj uz bistre, dobro strukturirane i ekološki stabilne priobalne zajednice. Njegovo smanjenje ili izostanak na lokalitetima gdje je nekad bio čest može se tumačiti kao pouzdan signal ekoloških promjena i degradacije priobalnog ekosustava.
Nasuprot tome, u južnom Jadranu, osobito uz očuvane obale vanjskih otoka (npr. Mljet, Lastovo, Vis), cistozire i dalje tvore razvijene i gusto obrasle zajednice na kamenitoj podlozi, što upućuje na visoku prozirnost mora i nizak stupanj eutrofikacije. U takvim uvjetima redovito se bilježi i visoka brojnost kneza, koji ta staništa koristi za hranjenje i zaklon. Njegova prisutnost i brojnost na lokalitetima poput otoka Mljeta dodatno potvrđuju visoku ekološku kvalitetu tih područja.
Može se stoga zaključiti da cistozire i knez pokazuju usklađene prostorne obrasce raspodjele: ondje gdje su cistozire razvijene i očuvane, visoka je i brojnost kneza, dok u područjima degradiranih algalnih zajednica opada i njegova prisutnost. Ova povezanost čini ih komplementarnim bioindikatorima stanja priobalnih ekosustava Jadrana, osobito u kontekstu procjene utjecaja eutrofikacije i drugih antropogenih pritisaka.
