Za razliku od nekih drugih vrsta riba, spol se kod škrpine ne može pouzdano odrediti prema boji, obliku tijela, perajama ili kožnim resicama jer mužjaci i ženke izvana izgledaju gotovo jednako. Tek polaganje jaja koja zamjećujemo svaka dva tjedna tijekom ljetnih mjeseci otkrila su nam da se u našem bazenu nalaze odrasle ženke. Naime, spol je moguće sa sigurnošću utvrditi tek pregledom spolnih žlijezda, primjerice ultrazvukom, endoskopijom ili histološkom analizom. Jedina uočljivija razlika jest da ženke obično narastu veće i žive dulje, pa su vrlo velike i stare jedinke češće ženke.
U prirodi se škrpine mrijeste uglavnom tijekom ljeta, i to najčešće noću, kada su manje izložene grabežljivcima. Za razliku od mnogih drugih riba, škrpine jaja ne polažu na podlogu, već ih otpuštaju u obliku velike želatinozne mase koja slobodno pluta morem. Takva masa može doseći nekoliko desetaka centimetara, pa čak i više od jednog metra duljine. U tom prozirnom „morskom velu” nalaze se tisuće sitnih jajašaca promjera manjeg od jednog milimetra. Masa je gotovo nevidljiva, prozirna do blago mliječna, pa ju je u prirodi često teško uočiti. Ipak, naši pažljiviji posjetitelji mogli su je primijetiti u bazenu.
Dodatnom mikroskopskom analizom utvrdili smo da su jajašca neoplođena. Želeći odgovorno postupati prema morskom okolišu i životinjama o kojima skrbimo, želatinoznu masu s jajašcima vratili smo u more, gdje će nastaviti svoj prirodni put.
Priroda nas i dalje uspijeva iznenaditi, čak i kada mislimo da o pojedinoj vrsti znamo gotovo sve. Upravo zato svaki ovakav događaj predstavlja vrijednu priliku za učenje, promatranje i bolje razumijevanje života ispod površine mora.